Zanimljiva psihologija

Piše: Domagoj Hruškar
Lektorirao: Kristian Pintar

Jedna od danas najzastupljenijih prirodnih znanosti je psihologija. Psihologija se smatra studijom duha ili duše. Ona proučava psihičke procese u koje se ubrajaju razmišljanja, osjećaji (emocije) i motivacije. Isto tako se dijeli na mnoge grane kao što su psihometrija, socijalna psihologija, eksperimentalna psihologija, psihologija sporta … 

Nadam se da mi psiholozi neće zamjeriti ako budem toliko slobodan da u korist ovog posta dodam još jednu granu, a zvala bi se zanimljiva psihologija. Predaje ju moja profesorica, ujedno i psihologinja škole, Marina Jurušić. Ta dva školska sata u tjednu osjećam se opušteno, zainteresirano i motivirano. Iako profesorica kaže da nije ni razmišljala o tome da će postati profesorica, meni izgleda kao rođena s talentom za podučavanje drugih.

Kao što se meni iz njenih predavanja psihologija svidjela, isto tako ju je i ona zavoljela tijekom srednje škole. Usprkos velikoj tremi, upisala je studij u Zagrebu i otkrila jednu važnu stvar, a to je da se izlaganje pred drugima može uvježbati. No, jednako tako važna stvar je uživati u poslu. Nema svaka osoba privilegiju da sa zadovoljstvom obavlja svoje radne zadatke. Profesorica najviše uživa u komunikaciji s učenicima kao i općenito u radu u nastavi.

Uz to, što joj je znanje veliko, komunikacija s učenicama joj je prisna, otvorena s dozom humora. Smatram da je humor izuzetno bitan u nastavi jer ''razbija'' suhoparno gradivo koje učenike čeka svaki dan. Naravno, svaki sat treba i pomno organizirati. Spomenula mi je da joj je organizacija vremena bila od velike važnosti i tijekom studiranja. Iako se tijekom radnog dijela tjedna u Zagrebu nije zabavljala zbog fakulteta, preko vikenda nikako nije propuštala odlazak u Bjelovar na druženje i zabavu.

Nakon završetka studija psihologije, zaposlila se u četiri bjelovarske škole kako bi popunila satnicu. Početak na svakom novom putu je težak i pun prepreka. No uz iskustvo s anketiranjem ispitanika za razne tvrtke i uz pomoć kolega svladavala je sve ono što je bilo potrebno.

Danas profesorica radi pola radnog vremena u školi, a pola kao stručni suradnik psiholog.

Uz onaj lijep dio posla, susreće se nažalost s puno ružnih događaja. Kako ona kaže, svaki takav događaj je izazov za sebe. No ipak su joj najgore situacije kada je ugroženo zdravlje i život učenika. Unatoč tome što takve situacije zahtijevaju puno energije, prof. Marina mora i održavati nastavu svaki dan. Jedan od njenih ciljeva je da pronađe način kako bi zainteresirala učenike za njen predmet. I to je jedan veliki izazov. Usprkos tome što je psihologija općenito zanimljiva i intrigantna, svaka osoba je različita.

Da bi bilo što manje učenika kojima se ne sviđaju njena predavnja, način i tijek predavanja profesorica voli prilagoditi slušateljima, njihovom trenutnom raspoloženju i motivaciji jer kako ona kaže: „Samo tako će poruka koju želim prenijeti stići do njih.“

S obzirom da pišem ovaj post o profesorici Marini, smatram ju uspješnim i zanimljivim govornikom koji zna kako zainteresirati publiku. To bi bila jedna od najbitnijih osobina jedne osobe koja javno nastupa. Isto tako, složio sam se s profesoricom da govornik treba znati procijeniti prati li ga publika, tj. da svjesno prati reakcije publike. Ne kaže se bezveze da tijelo nikad ne laže. 

- Što biste rekli svakom čovjeku koji ima san, a još ga nije ostvario?

    “ Snovi nas pokreću i omogućuju nam da njihovim ostvarivanjem i mi idemo naprijed. Bolje je pokušati ostvariti snove pa makar žalili zbog neuspjeha, nego jednog dana žaliti za propuštenom prilikom.“

Snovi se ostvaruju. Bez takve mogućnosti priroda nas ne bi ''prisiljavala'' da ih imamo. Isto tako i profesorica ima neostvarene snove (poput putovanja domovinom i svijetom) za koje se nada da će ih ostvariti.  

Kada je bila dijete, sanjala je o tome kako će upoznati nekog poznatog glumca ili pjevača. No, sada se promjenila situacija. Ona kaže: „Danas, moram priznati, razmišljam o tome kako bi bilo da upoznam npr. Freuda jer imam neka neodgovorena pitanja na koja bi voljela čuti njegov odgovor. Volim upoznavati ljude koje ulaze u moj život sada i koji su mi nadohvat ruke, iako to možda  nisam planirala. Svaka nova osoba u mom životu ostavi neki novi trag koji me oblikuje kao ličnost.“

Naglasila je da joj rad s djecom, ali i svaka nova generacija učenika pomažu upoznati samu sebe. Nadam se da će i naš blog ostaviti jedan pozitivan trag u njenom sjećanju.

Na kraju, moja draga profesorica poručila je dvije stvari:
„Ne čini drugome što ne želiš da čine tebi.“
„ Prije nego što doneseš važnu odluku dobro razmisli o svim mogućim rješenjima jer često vidimo samo jedno rješenje i tako donesemo krivu odluku.“