Piše:
Vladimir Sačarić
Lektorirao: Kristian Pintar
Vjerujem da ste doživjeli nešto ovakvo:
Nađete se u kafiću s društvom i dok čekate da vas netko posluži zapazite kako se prema vama zagledao izgledom opak mladić. Krajičkom oka primjećujete da se kreće u vašem smjeru. Iako je gužva, on to čini s lakoćom. Vrlo kratka frizura, nabildane ruke i torzo su kao propusnica. Svi mu se sklanjaju sa puta. Na majici natpis u stilu: "Crazy man" i slika nekog bića iz filma "Alien".
I dok u sebi govorite: "Daj Bože da prođe
dalje, daj Bože da prođe dalje od mene..." tip se zaustavlja baš ispred
vas. Hladnim se pogledom zagleda u vaše oči i ozbiljnim glasom upita: "Što
ćeš?"
Tek na njegov drugi upit shvaćate - pa to je konobar lokala! Vjerojatno ne treba spomenuti da je dotični subotom i izbacivač u istom kafiću. A po njegovom pristupu i držanju zaključujemo: njemu je subota svaki dan! :)
Iako je Bjelovar poznat po brojnim kafićima, priznajem da se najradije s društvom nalazim u Kavani "Zagorje".
Tri su razloga za to.
Prvi: to je jedna ugodna i mirna nepušačka zona.
Drugi: rade dobre kolače.
I treći, a za ovaj blog najznačajniji: usluga koju ćete tamo dobiti je vrhunska!
Već na samom ulasku, kao i kasnije na odlasku, veselo vas pozdravljaju djelatnici, čije glave izviruju iza staklenih vitrina. Jedan je u žurbi sa sladoledom za salu, drugi ubacuje svježe mirisne kremšnite na policu, a treća je gospođa što upravo isporučuje tortu u obliku šišmiša (baš je danas jednom malom Batmanu rođendan).
Za razliku od nabildanog momka s početka ove priče, ovdje će vas poslužiti uistinu pravi konobar. Neću sada dramatizirati i reći kolika je to razlika! Reći ću samo da kada vas posluži pravi konobar, poslužio vas je veleposlanik ugostiteljstva. Takozvana "Bečka škola"!
U kavani "Zagorje" možete vidjeti primjer bjelovarske "Bečke škole" ugostiteljstva.
Najstariji među njima je gospodin Mirko Kozić.
Taj krupni 53-godišnji vječno nasmiješen čovjek, uistinu je veleposlanik svojeg zanimanja.
Susretljivost mu je najvažnija:
"Bez obzira na izgled gostiju, bilo čizma ili cipela, kravata ili obična odjeća - gost je gost!"
O struci i odnosu prema gostima najviše je naučio u nekadašnjem "Motelu" na Križevačkoj cesti.
Gospodin Šegović - njegov prvi poslovođa i učitelj zanata, profesor ugostiteljstva Krneta, a kasnije i gospodin Trnski, ostavili su snažan utjecaj na njega.
Sjeća se Mirko dobro svoje prakse. Za početak je samo otvarao vrata i nasmiješen govorio "Dobar dan, izvolite!"
I pazio kakvo je vani vrijeme! Ako počne kiša, trk po suncobran (tada su bili manji nego što su danas) i na parkiralište pred gosta! Gost je kralj! A kraljevi ne kisnu, zar ne?
Bile su to osamdesete godine prošlog stoljeća. Vrijeme velikih šumarskih večeri, ribičkih zabava, svečanih proslava Dana žena i brojnih drugih fešta i banketa.
Iskusio je Mirko i kako je to biti privatnik u socijalističkom dobu. Pet godina je radio (1984.-1989.) zajedno sa svojim šogorom. Imali su kafić "Flamengo". To je bio tada jedan od rijetkih privatnih lokala u koji su zalazili za vrijeme svojih izlazaka i vojnici tadašnje JNA.
Iz tog doba, a i kasnije u svojem radu nije imao neugodnih iskustava sa gostima. Nikavih većih opijanja i razbijanja, a policija nikada nije pozivana. Sve eventualne nesuglasice, pogreške i kritične situacije, a koje su u ovom poslu moguće (zagorjelo jelo, konobaru ispadne piće ili se gostu pričini da je njegov kolač manji nego prije nekoliko dana) rješavao je susretljivošću i razumijevanjem želja gostiju.
"Gost ne smije osjetiti naše razočaranje, uvrijeđenost, već samo vidjeti naš radostan pogled. A to možete samo ako volite svoj posao!" kaže Mirko.
Poznato je da se ovaj posao radi praznikom i vikendom, pa je česta odvojenost od obitelji.
Mirko to nadoknađuje šetnjom sa svojom suprugom u prirodi. Opuštaju ga lijepi vidikovci i priroda uz neku rijeku ili jezero.
Na kraju našeg razgovora, mladima koji razmišljaju za što se školavati, što biti u životu, poručio je :
"Iskoristite trend globalizacije, pristupačnost napredne tehnologije (pametni mobiteli, računala, društvene mreže, internet ) kako bi došli do pravih informacija. Tada zavirite u svoje srce i prepoznajte što je za vas najbolje.
Jer ako vam srce to neće reći, a tko će?"
Lektorirao: Kristian Pintar
Vjerujem da ste doživjeli nešto ovakvo:
Nađete se u kafiću s društvom i dok čekate da vas netko posluži zapazite kako se prema vama zagledao izgledom opak mladić. Krajičkom oka primjećujete da se kreće u vašem smjeru. Iako je gužva, on to čini s lakoćom. Vrlo kratka frizura, nabildane ruke i torzo su kao propusnica. Svi mu se sklanjaju sa puta. Na majici natpis u stilu: "Crazy man" i slika nekog bića iz filma "Alien".
Tek na njegov drugi upit shvaćate - pa to je konobar lokala! Vjerojatno ne treba spomenuti da je dotični subotom i izbacivač u istom kafiću. A po njegovom pristupu i držanju zaključujemo: njemu je subota svaki dan! :)
Iako je Bjelovar poznat po brojnim kafićima, priznajem da se najradije s društvom nalazim u Kavani "Zagorje".
Tri su razloga za to.
Prvi: to je jedna ugodna i mirna nepušačka zona.
Drugi: rade dobre kolače.
I treći, a za ovaj blog najznačajniji: usluga koju ćete tamo dobiti je vrhunska!
Već na samom ulasku, kao i kasnije na odlasku, veselo vas pozdravljaju djelatnici, čije glave izviruju iza staklenih vitrina. Jedan je u žurbi sa sladoledom za salu, drugi ubacuje svježe mirisne kremšnite na policu, a treća je gospođa što upravo isporučuje tortu u obliku šišmiša (baš je danas jednom malom Batmanu rođendan).
Za razliku od nabildanog momka s početka ove priče, ovdje će vas poslužiti uistinu pravi konobar. Neću sada dramatizirati i reći kolika je to razlika! Reći ću samo da kada vas posluži pravi konobar, poslužio vas je veleposlanik ugostiteljstva. Takozvana "Bečka škola"!
U kavani "Zagorje" možete vidjeti primjer bjelovarske "Bečke škole" ugostiteljstva.
Najstariji među njima je gospodin Mirko Kozić.
Taj krupni 53-godišnji vječno nasmiješen čovjek, uistinu je veleposlanik svojeg zanimanja.
Susretljivost mu je najvažnija:
"Bez obzira na izgled gostiju, bilo čizma ili cipela, kravata ili obična odjeća - gost je gost!"
O struci i odnosu prema gostima najviše je naučio u nekadašnjem "Motelu" na Križevačkoj cesti.
Gospodin Šegović - njegov prvi poslovođa i učitelj zanata, profesor ugostiteljstva Krneta, a kasnije i gospodin Trnski, ostavili su snažan utjecaj na njega.
Sjeća se Mirko dobro svoje prakse. Za početak je samo otvarao vrata i nasmiješen govorio "Dobar dan, izvolite!"
I pazio kakvo je vani vrijeme! Ako počne kiša, trk po suncobran (tada su bili manji nego što su danas) i na parkiralište pred gosta! Gost je kralj! A kraljevi ne kisnu, zar ne?
Bile su to osamdesete godine prošlog stoljeća. Vrijeme velikih šumarskih večeri, ribičkih zabava, svečanih proslava Dana žena i brojnih drugih fešta i banketa.
Iskusio je Mirko i kako je to biti privatnik u socijalističkom dobu. Pet godina je radio (1984.-1989.) zajedno sa svojim šogorom. Imali su kafić "Flamengo". To je bio tada jedan od rijetkih privatnih lokala u koji su zalazili za vrijeme svojih izlazaka i vojnici tadašnje JNA.
Iz tog doba, a i kasnije u svojem radu nije imao neugodnih iskustava sa gostima. Nikavih većih opijanja i razbijanja, a policija nikada nije pozivana. Sve eventualne nesuglasice, pogreške i kritične situacije, a koje su u ovom poslu moguće (zagorjelo jelo, konobaru ispadne piće ili se gostu pričini da je njegov kolač manji nego prije nekoliko dana) rješavao je susretljivošću i razumijevanjem želja gostiju.
"Gost ne smije osjetiti naše razočaranje, uvrijeđenost, već samo vidjeti naš radostan pogled. A to možete samo ako volite svoj posao!" kaže Mirko.
Poznato je da se ovaj posao radi praznikom i vikendom, pa je česta odvojenost od obitelji.
Mirko to nadoknađuje šetnjom sa svojom suprugom u prirodi. Opuštaju ga lijepi vidikovci i priroda uz neku rijeku ili jezero.
Na kraju našeg razgovora, mladima koji razmišljaju za što se školavati, što biti u životu, poručio je :
"Iskoristite trend globalizacije, pristupačnost napredne tehnologije (pametni mobiteli, računala, društvene mreže, internet ) kako bi došli do pravih informacija. Tada zavirite u svoje srce i prepoznajte što je za vas najbolje.
Jer ako vam srce to neće reći, a tko će?"
Nema komentara:
Objavi komentar